Podzemni grad Karađorđevića: Stena u Malom Zvorniku krije neverovatnu priču
Podzemni grad Karađorđevića u Malom Zvorniku krije mnoge tajne iz srpske istorije i priču o poslednjim danima mladog kralja Petra II u otadžbini.
Sadržaj

Tajnovita gradnja podzemnog grada
Izgradnja „Kamene devojke“ počela je početkom tridesetih godina prošlog veka, daleko od očiju javnosti i pod velom stroge tajnosti. O njemu je znalo samo petoro ljudi iz tadašnjeg vrha vlasti.
Generacije rođenih u Malom Zvorniku, varošici na obali reke Drine, dugo su živele u neznanju o tome kakva se tajna krije u stenama planine Boranje, kod starog železnog mosta na Drini, s leve strane magistralnog puta Loznica-Ljubovija.
Kako bi se sačuvali namena i lokacija budućeg kraljevskog skloništa, u radove nisu bili uključeni lokalni stanovnici. Prema sačuvanim svedočenjima, uglavnom usmenim, angažovani su zatvorenici iz kazneno-popravnih ustanova širom Kraljevine Jugoslavije. Na lokaciju su, navodno, dovoženi noću i pod jakim obezbeđenjem. Nakon toga uvođeni su duboko u stenu, gde su rudarskim alatom krčili prostor za buduće hodnike i prostorije.
Radilo se u tišini i bez kontakta sa spoljnim svetom. Svaki detalj bio je podređen jednom cilju – da se ne otkrije šta nastaje u stenama iznad Drine. Iskopani delovi stena uklanjani su tako da tragovi radova ne privuku pažnju. Prostorije su postepeno dobijale svoje konačne obrise, dok su ventilacioni otvori pažljivo uklapani u prirodnu stenu.
Tako je, iza zatvorenih vrata i u potpunoj diskreciji, godinama nastajao objekat čija je prava namena trebalo da ostane nepoznata javnosti.
Tajna je čuvana sve do 1934. godine, kada je atentat na kralja Aleksandra I Karađorđevića u Marselju prekinuo radove. Do tada je, prema dostupnim podacima, bilo završeno oko dve trećine planiranog kompleksa.
- Gradnja je bila toliko kompleksna i skupa da je projektovana godinama. Međutim, pogibija kralja Aleksandra u Marseju 1934. godine stavila je tačku na ovaj megaprojekat. Radovi su momentalno obustavljeni i objekat je konzerviran na oko dve trećine planiranog kapaciteta. Državni vrh koji je došao kasnije nikada zvanično nije nastavio tamo gde se stalo, pa je „Kamena devojka“ ostala monumentalni, ali nedovršeni spomenik jedne ere – ispričao je svojevremeno istoričar Zoran Tešić, kustos i autor postavke u podzemnom kompleksu Karađorđevića.

Podzemni grad trebalo je da bude sklonište za 5.000 ljudi
Ono što „Kamenu devojku“ izdvaja od običnih vojnih skloništa jeste način na koji je čitav kompleks bio zamišljen.
Duboko u steni projektovani su sistemi koji su trebalo da omoguće duži boravak oko 5.000 ljudi, uz što manje oslanjanje na spoljašnji svet.
Prirodna ventilacija omogućavala je cirkulaciju vazduha, dok su bunari obezbeđivali vodu. Temperatura u unutrašnjosti i danas je relativno stabilna i kreće se između 14 i 16 stepeni Celzijusa.
Hodnici, ukupne dužine oko 1,5 kilometara, povezuju 75 prostorija. U kompleksu su bili predviđeni kraljevski apartman, kabineti, prostorije za sednice, spavaonice za gardu i poslugu, kantine, biblioteka i kapela sa oltarskim prostorom.

Kompleks je imao i 12 izlaza sa teškim metalnim vratima, kao i ventilacione otvore uklopljene u stenu.
Kada se danas prođe kroz te hodnike, teško je ne pomisliti koliko je ambiciozna bila zamisao da se duboko pod zemljom izgradi jedan grad – skriven od pogleda i spreman za najteže ratne okolnosti.
– Klesanje krečnjačke stene rađeno je u najstrožoj tajnosti pod nadzorom rudarskih inženjera, a svaki unutrašnji zid i luk pažljivo je betoniran kako bi izdržao i najteža artiljerijska bombardovanja tog vremena. Svaki od 12 tajnih izlaza koji vode direktno ka reci Drini bio je precizno proračunat da posluži kao odstupnica ili ventilacioni kanal, u zavisnosti od situacije na terenu – naveo je Tešić.

Poslednja noć mladog kralja u otadžbini
„Kamena devojka“ ipak nikada nije ostvarila svoju prvobitnu namenu u punom obimu. U aprilu 1941. godine, u danima kada se Kraljevina Jugoslavija našla pred potpunim slomom, podzemni kompleks ponovo je postao deo istorijskih događaja.

Mladi kralj Petar II Karađorđević, zajedno sa državnim i vojnim vrhom, boravio je u Malom Zvorniku tokom povlačenja iz zemlje.

Sklonište je tada još bilo nedovršeno. Hladni i vlažni hodnici, vojnički kreveti, sveće i petrolejske lampe bili su daleko od slike kraljevskog dvora koju je mladi monarh poznavao. Umesto sigurnosti i raskoši, iza masivnih vrata dočekali su ga tišina i atmosfera zemlje koja se raspadala pod naletom rata.
Prema sačuvanim svedočenjima i memoarskoj građi, u kompleksu su se tih dana nalazili kralj, članovi Vlade i pripadnici vojnog vrha. U prostorijama pod zemljom donosile su se odluke o daljem povlačenju, dok su ratne prilike iz dana u dan postajale sve teže.
Za mladog kralja to je bila jedna od poslednjih noći na teritoriji tadašnje Jugoslavije. U svojim memoarima opisao je jezivu tišinu Podzemnog grada koju su prekidali samo odjeci koraka u kilometarskim hodnicima i prigušeni, panični glasovi ministara iz sale za sastanke.
Ubrzo potom nastavljen je put prema Nikšiću, a zatim preko Grčke i Egipta ka Velikoj Britaniji.
Kralj Petar II više se nikada neće vratiti u zemlju kao vladar.

Priča o kraljevskom blagu
Sa odlaskom kralja iz zemlje pojavila se još jedna priča – ona o navodno sakrivenom kraljevskom blagu.
Posle Drugog svetskog rata proširile su se glasine da je deo kraljevskih dragocenosti ostao sakriven upravo u podzemnim prostorijama.
Ubrzo su se pojavili i tragači za blagom. Kopali su po podovima, probijali zidove i tragali za sanducima za koje se verovalo da su ostavljeni uoči kraljevog odlaska. Da li je neko zaista nešto pronašao? Odgovor nikada nije pouzdano utvrđen.
Nije poznato ni da li je kraljevsko blago ikada bilo sakriveno u „Kamenoј devojci“ ili je priča nastala i opstala kao jedna o d lokalnih legendi koje su vremenom postale sastavni deo istorije ovog neobičnog mesta. U svakom slučaju, tragovi potrage i danas su vidljivi u pojedinim delovima kompleksa.
„Politika“ čuva trag jednog vremena
Među predmetima i pričama vezanim za „Kamenu devojku“ posebno mesto zauzima jedan naizgled sasvim običan predmet – primerak dnevnog lista „Politika“ od 6. aprila 1941. godine.
Bio je to dan kada je počelo bombardovanje Beograda i napad na Kraljevinu Jugoslaviju. U ratnom metežu, novine su stigle zajedno sa kraljem Petrom II, Vladom, vojnim vrhom i njihovom pratnjom.
Jedan čovek ih je sačuvao. Dr Milenko Marin, ugledni lekar iz Loznice, u aprilu 1941. godine pozvan je u „Kamenu devojku“ kako bi bio na raspolaganju kralju i državnom vrhu.
Posle njihovog odlaska vratio se u Loznicu, ali je sa sobom poneo i primerak „Politike“. Sačuvao ga je u svojoj ličnoj zaostavštini. Tako je jedan običan list papira preživeo rat, promene država i decenije zaborava.
Mnogo godina kasnije, kroz istraživanja istoričara i proučavanje Marinove zaostavštine, taj primerak novina dobio je novo značenje. Originalni broj „Politike“ od 6. aprila 1941. godine danas se čuva u Muzeju Jadra u Loznici, dok posetioci „Kamene devojke“ mogu da vide njegovu repliku postavljenu u rekonstruisanom kraljevskom kabinetu.
Na stolu u Podzemnom gradu izgleda gotovo kao i svaki drugi stari, požuteli list. Ali datum na njegovoj naslovnoj strani govori mnogo više…
Priča o ljudima koji su ih čitali dok su čekali da odluče kuda dalje pred katastrofom koja se nadvila nad njihovom otadžbinom. Kralj, Vlada i vojni vrh uskoro će napustiti Srbiju. Neki od njih zauvek.
„Politika“ će ostati.

Od zaboravljenog skloništa do turističke atrakcije
Posle rata, podzemni grad dugo nije imao posebno mesto u javnosti. U jednom periodu prostor je korišćen za skladištenje lekova, potom za skladištenje pića, da bi kasnije gotovo pao u zaborav.
Danas je slika potpuno drugačija. Podzemni grad Karađorđevića predstavlja kulturno-istorijski spomenik i jednu od najzanimljivijih turističkih atrakcija Malog Zvornika.
Kompleks je uređen, osvetljen i prilagođen posetiocima. Kroz njegove hodnike danas se ne prolazi samo kao kroz ostatke jednog nedovršenog vojnog objekta, već kao kroz prostor u kojem su sačuvani tragovi jednog dramatičnog perioda evropske i balkanske istorije.
Autentične prostorije, kraljevski kabinet, kapela, bunari, ventilacioni sistemi i masivna metalna vrata svedoče o vremenu u kojem se verovalo da bi upravo ovakav podzemni grad mogao da bude poslednje utočište.

Poseban značaj imaju i replike predmeta iz vremena kada je kraljevski vrh poslednji put boravio u zemlji, među kojima je i replika „Politike“ od 6. aprila 1941. godine.
Tako se priča o „Kamenoј devojci“ danas ne završava u mračnim hodnicima ispod stene.
Ona se nastavlja kroz posetioce koji dolaze da vide mesto koje je decenijama bilo obavijeno velom tajne.
Nekada je cilj bio da niko ne sazna šta se nalazi u steni iznad Drine.
Danas upravo ta stena privlači sve više ljudi.
Tajna više nije skrivena.
Ali misterija stene u Malom Zvorniku je ostala. Za neke buduće generacije, za neke nove zaljubljenike u bornu istoriju ovog podneblja.
Autorka ovog teksta pripada generaciji rođenoj u Malom Zvorniku, čiji su stanovnici decenijama živeli ne znajući kakva se tajna krije u stenama planine Boranje. U istorijskim udžbenicima o kraljevom gradu nije bilo ni slova, a svakodnevno se prolazilo pored jednog od njegovih 12 izlaza, zatvorenih masivnim gvozdenim vratima. O ovom podzemnom kompleksu nije bilo zvaničnih pisanih tragova, niti fotografija.




